Sistematska diskriminacija Roma u Crnoj Gori – dokle više?

Ustav Crne Gore ne prepoznaje Rome kao nacionalnu manjinu, a to potvrđuju i konkretni potezi vlasti – budžetska sredstva za kulturne centre dijele se drugim manjinama, dok se Romi uporno ignorišu.

Odbor za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore odvojio je 600.000 eura za kulturne projekte, i to: 250.000 eura za hram Svete Petke u Danilovgradu, 200.000 eura za Kulturni centar Bošnjaka u Podgorici i 150.000 eura za nasljeđe u Tuzima. Znate koliko je opredijeljeno za Rome? NI CENT! Kao da ne postoje – osim kad treba obilježiti 8. april (Dan Roma) ili 5. novembar (Dan romskog jezika).

Još 8. aprila 2024. predsjednik Romskog savjeta, Mensur Šaljaj, pitao je predsjednika Skupštine Andriju Mandića da li je spreman da Romi budu Ustavom priznati kao nacionalna manjina i da se izmijeni cenzus za njihovu političku participaciju. Odgovor? “Razmotrićemo to poslije popisa.” Popis je završen, prošlo je skoro pola godine – i šta se desilo? Ni riječi o tome. Umjesto toga, raspravlja se o uvođenju srpskog jezika kao službenog, a i funkcioneri Bošnjačke stranke su tražili da i bosanski bude službeni jezik.

Romski savjet je u februaru podnio inicijativu za smanjenje izbornog cenzusa s 0,7% na 0,35% kako bi se omogućila bar minimalna politička zastupljenost Roma. Opet – nema odgovora. Politička elita ove zemlje uporno ignoriše Rome, briše ih iz političkog i društvenog života, a onda se licemjerno pojavljuje na događajima posvećenim borbi protiv diskriminacije.

Ovo više nisu samo propusti – ovo je sistemska diskriminacija! Romi ne traže milostinju, već osnovna prava: političku zastupljenost, priznanje i budžetska sredstva jednaka onima koja se izdvajaju za druge manjine.
Ako se vlasti ove države ne probude i ne preduzmu konkretne korake, onda je poruka jasna – Romi su za njih građani drugog reda!