“BAR – grad prihvatanja i jednakih šansi za sve”.
bvbv
Danas je u Baru održana sjednica, koja je bila svečanog karatera, a koja je imala za cilj: promovisanje vrijednosti jednakih šansi za sve i prihvatanje različitosti kao naše Bogatstvo, koje se u Crnoj Gori i u gradu Baru, njeguje vjekovima.
Sjednici su prisustvovali Branislav Nenezić, predsjednik Skupštine opštine Bar, Tanja Spičanović, potpredsjednica opštine Bar, Muhamed Uković, potpredsjednik Romskog savjeta i drugi. Svi panelisti su iznjeli svoja zapažanja i probleme sa kojima se suočavaju. Moglo se mnogo toga čuti, od kritika do sugestija, ali i iznjetih primjera, skrivene i javne diskriminacije. Sjednica je pokazala da je Crna Gora daleko od demokratskih standarda i normi koje građani od njih očekuju. Mnogo je pravnih praznina i nesklada između pravnih normi koje nalaže Ustav i Zakona, koje proizlaze iz Ustava.
Muhamed Uković, potpredsjednik Romskog savjeta, je ukazao na dvije nelogičnosti i nesklada između Ustava i Zakona, Uković je ukazao na političku diskriminaciju Roma u Crnoj Gori. Zakon o izboru Odbornika i poslanika, za romsku zajednicu je, diskriminatoran, antidemokratski, u suprotnosti je i neskladu sa Ustavom, kao najvećim pravnim aktom države Crne Gore. Neprimjereno je da vam Zakon kao niži akt u odnosu na Ustav, uskrati i onemogući pravo koje nam Ustavom pripada. Na perfidan način nam je oduzeta mogućnost da i Romi imaju svog autentičnog predstavnika u crnogorskom parlamentu.
Uković je dalje nastavio: Neprimjereno je i neshvatljivo da isti cenzus važi za zajednicu koja u ukupnoj strukturi učestvuje sa 10% i za romsku zajednicu koja u ukupnoj strukturi stanovništva učestvuje sa 1% . Raduje nas činjenica da je određen ustupak urađen prema hrvatskoj zajednici, ali sam kao čovjek tužan i razočaran, zašto taj ustupak nije urađen i prema romskoj zajednici. Podsjećam vas gospodo i jedni i drugi čine po 1% stanovništva. Dakle bez ustezanja ću još jednom konstatovati da je ovo tipičan primjer javne sistemske diskriminicaje. Ovo nije uradio jedan čovjek ili jedna osoba, za ovo su glasali parlamentarci u Skupštini Crne Gore, dakle tadašnja aktuelna Izvršna i Zakonodavna Vlast.
Pitam se kome smetaju Romi, kome ja to mogu da smetam? Šta ste vi bolji u odnosu na mene? Dali sam možda necivilizovan, nekulturan, recite slobodno, jer ja možda ne uviđam svoje nedostatke. Dakle, javnost mora da prihvati činjenicu da su Romi sastavni dio ovog društva i bez rješavanja njihovih ključnih problema, nema demokratizacije Crne Gore, niti možemo reći da su u Crnoj Gori zaokruženi demokratski procesi. Politička participacija Roma u Crnoj Gori je za Rome prioritet broj jedan.
Drugi značajan aspekt diskriminacije tiče se zapošljavanja Roma. Iako Ustav Crne Gore propisuje proporcionalnu zastupljenost manjina u organima državne i lokalne uprave, praksa pokazuje suprotno. Ovdje nemamo nesklad Ustava i zakona, ali imamo neodgovornost i nepoštovanje Ustava, Zakona i Statuta Opština. Pri tome bez ustezanja smatram da imamo tipične primjere partitokratije, koja svojim djelovanjem, diskriminiše sve neistomišljenike. Ovo je ustaljena praksa, kako na državnom tako na lokalnom nivou.
Evo jednog primjera, ništa novo, svima nam je poznato da prilikom formiranja skupštinske većine, resori i radna mesta se raspoređuju po kvotama unutar koalicionih partnera. Postavlja se pitanje, ima li prostora i mogućnosti zapošljavanja za romsku zajednicu. Naravno da nema, jer nemaju svoje političke predstavnike u državnom ali ni na lokalnom nivou. Pa samim tim ne mogu biti dio izvršne vlasti.
Ova praksa direktno krši Ustavne norme, dovodeći nas u neravnopravan položaj i nepravedne raspodele radnih mesta i stvaranja sistema u kojem Romi nemaju adekvatnu zastupljenost u institucijama, javnim preduzećima, koje bi trebalo da predstavljaju i odražavju celokupno društvo u državi ili gradu gdje živimo. Moramo kao društvo aktivno raditi na rešavanju pravnih praznina i nedorečenosti, koje ozbiljno štete romskoj zajednici. Potrebne su ne samo promene u zakonodavstvu već i angažovanje Roma u procesima donošenja odluka, naročito onih odluka koje se tiču Roma. Uković je završio riječima: Vjerujem da ćemo se svi složiti sa sledećom konstatcijom: “Pravde ima za sve, ili ona ne postoji”
Zaključak sa današnje svečane sjednice koja je održana u Baru: Ljudska prava su definisana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i čine neotuđivu osnovu naše slobode, jednakosti i dostojanstva. Međutim, da bismo ostvarili istinsku jednakost, moramo analizirati i prevazići izazove i prepreke, koje sprečavaju ostvarivanje tih prava u praksi.
Izvještaj: Muhamed Uković
